Fizika i umjetnost u savršenom skladu

​Priroda je kroz historiju bila inspiracija za mnoge oblike umjetnosti i književnosti. U stvari, to je inspirisalo prvu knjigu ilustrovanu fotografijama. Cijanotipska fotografija je tehnika bez kamere koja uključuje polaganje predmeta na papir premazan rastvorom željeznih soli prije izlaganja UV svjetlu i pranja vodom kako bi se stvorile zapanjujuće bijele i pruskoplave slike.​​Berlinskozelena, pruskoplava, sunčeve UV zrake i malo mašte – dovoljni su da nastanu čarobni vizualni efekti.Melisa T je, u okviru zadatka iz fizike, izvela cijanotipiju – tehniku u kojoj se umjetnost spaja s naukom, tačnije s fizikom i hemijom.Papir koji smo koristili je fabrički tretiran fotosenzitivnom smjesom, zatim je preko njega postavila odabrane predmete i sve izložila suncu. Nakon deset minuta pod UV zrakama počinju se razvijati tzv "sunčevi otisci"Zatim slijedi ključni korak: ispiranje papira u vodi, čime se uklanja zelena boja i slika se stabilizira. Kako se papir suši, prekrasna plava boja postaje sve intenzivnija i dobija svoj konačni oblik.Ono što je posebno zanimljivo je da se ovom tehnikom mogu ispitivati i kreme za sunčanje – dijelovi papira prekriveni kremom ostaju svjetliji jer krema blokira UV zrake.Još jedan dokaz da nauka može biti kreativna, vizuelna i uzbudljiva – posebno kada je stvaraju naši učenici.

Jednostavnim načinom pomoću dva magneta možete nacrtati funkciju u obliku srca poznatu kao kardioida.MaterijalDva magneta u obliku diskaKomad papira iolovkaNapravite tačku na jednom rubu jednog od magneta diska, upotrijebite tintu, bjelilo ili lak za nokte. Stavite jedan od magnetskih diskova na komad bijelog papira.Stavite drugi disk pored prvog tako da se privlače.Zakrenite drugi disk oko prvog. Upotrijebite olovku da označite položaj tačke na drugom disku dok se jednom potpuno obrne oko prvog diska.Spojite tačkice da biste stvorili kardioidu.

Pogledajte oko sebe. Koliko dimenzija možete vidjeti?Kao trodimenzionalna bića koja žive u trodimenzionalnom svijetu, rekli bismo tri: visinu, širinu i dubinu.Ali nije tako!U stvarnosti, vidimo samo dvije dimenzije.Ono što naše oči primaju su 2D slike, čak i trodimenzionalnih objekata, projicirane na stražnju stranu oka. Mozak te slike "pretvara" u doživljaj prostora, stvarajući iluziju dubine, odnosno iluziju treće dimenzije.Upravo tom idejom bavio se učenik IV razreda Arnes Bešić, spajajući umjetnost, percepciju i nauku o svjetlosti.Kroz igru svjetlosti i sjena, pravolinijsko prostiranje svjetlosti i psihologiju opažanja, Arnes je pokazao kako ono što vidimo nije uvijek ono što jeste, nego ono što naš mozak oblikuje.Njegov rad je postavljen u STEM kabinetu, povodom Svjetskog dana učitelja kao vid zahvalnosti profesorima za vrijednost spoznaje da je svjetlost i roj fotona i jasnoća misli, a da sjene ne pripadaju samo fizičkom prostoru, već i našoj unutrašnjosti."Oko vidi samo ono što je um spreman prihvatiti.“– Robertson Davies, Tempest-Tost

Onaj kome priroda počne otkrivati ​​svoju tajnu osjetit će neodoljivu čežnju za svojim Najvrednijim Tumačem, Umjetnikom." – Goethe​JESU LI UMJETNOST I FIZIKA POVEZANE?Fizika i umjetnost su mnogo više isprepletene nego što većina ljudi zamišlja. Na mnogo načina one su jedno. I fizičar i umjetnik pokušavaju razumjeti i protumačiti svijet oko sebe. Moraju vizualizirati, eksperimentirati, istraživati ​​i na kraju podijeliti svoje otkriće.Iako to mogu raditi na različite načine, oboje moraju razumjeti prirodu i svojstva materije i energije.Učenici II1 su imali malo takmičenje: najljepšu fotografiju pojave difuzije tinte u vodi.Odabrali smo dvije najljepše koje su uradili Irma Mahmić i Arnes Bešić.Na fotografijama možete vidjeti posljedicu toga da molekule tinte spontano i nasumično prelaze iz područja s više molekula (veća koncentracija) u područja s manje molekula (niža koncentracija).